Radionica "BUDITE USPJEŠNI U PROMJENAMA" 20.2.2018.god.

Dragi SVI koji cijenite osobni razvoj !

Pozivamo Vas na radionicu

"BUDITE USPJEŠNI U PROMJENAMA"

koja će se održati u našem prostoru (ul. Nikole Tesle 1. I kat),



 
Radionica je namjenjena SVIMA koji traže odgovore na pitanja:

 Kako izaći iz zone komfora? Kako biti zdraviji i uspješniji? Kako postaviti i ostvariti osobne ciljeve?
Kako donijeti odluku i pokrenuti se SADA ?

Voditelji radionice su :
dr. sc. Silvija Zec Sambol

liječnica integrativne medicine & NLP Coach
mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psihologije
NLP Coach


Vodite računa da je broj učesnika ograničen.


Veselimo se učenju i druženju!
 

Ovo je bila promotivna radionica na "Rijeka psihologije"...i onda je krenulo....:-)

Ovo je bila promotivna radionica na "Rijeka psihologije"...i onda je krenulo....:-)

Ostani zdrav, budi svoj i pokreni se uz NLP - počinje 10.4.2018.

Edukacija je namijenjena osobama koji cijene sebe i žele otkriti svoje skrivene resurse.Krajnji rezultat programa jest veća efikasnost polaznika na njihovim poslovnim funkcijama i u privatnom životu, jer nakon NLP-a ništa više nije isto.

 

NAČIN IZVEDBE I VREMENSKA ORGANIZACIJA PROGRAMA

 

Polaznici u grupi prolaze kroz šest edukacijskih modula u tri mjeseca. “Zatvorena“ grupa potiče razmjenu iskustava i olakšava učenje, a modularni program potiče primjenu naučenih znanja i vještina na svakodnevne poslovne i životne situacije.

Zbog grupne dinamike i interaktivnog načina rada na edukaciji grupa broji do max. 12 članova.

 Na kraju prvog modula svaki polaznik izrađuje individualni razvojni plan i na besplatnom coaching susretu s trenerom taj plan doradi i potvrdi.

 Između pojedinih modula ili kao nastavak programa također radimo individualne coaching susrete kao podršku primjeni znanja i vještina s treninga

 

Vaš dobitak:

Na Mini NLP Akademiji naučit ćete:

•             što čini razliku uspješnih i neuspješnih ljudi

•             kako iskoristiti svoje resurse za ostvarivanje vizije i životnih ciljeva

•             moćne tehnike za postavljanje vrhunskih osobnih ciljeva

                Tehnike za povećanje sigurnosti, suzbijanje treme i osvještavanja svojih resursa

•             kako unaprijediti komunikaciju i suradnju s ljudima i kako utjecati na njih

•             kako unaprijediti zdravlje i posvetiti se zdravim stilovima življenja

                

*u pauzama vas častimo voćem i osvježavajućim napitcima*

 

Tko su voditelji ?

 Certificirani Coachevi rado će podijeliti svoje znanje i iskustvo s vama:

dr. sc. Silvija Zec Sambol, dr. med. & certificirani NLP Master & Coach - According to ABNLP (American Board of NLP) Standards

mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psihologije & certificirani NLP Master & Coach - According to ABNLP (American Board of NLP) Standards

 

Kada?  šest puta utorak od 17.15 h -21.15h (6 X 5 šk.sata + pauza)

POČETAK utorak 10.4.2018.

Gdje ? U našem prostoru u Rijeci - Ulica Nikole Tesle 1, I kat (nasuprot ulaza u željeznički kolodvor). Parking na Benčiću besplatan!

 

Vaša investicija:

Do 25.03.2018. odobravamo veliki popust od 35 % za rane prijave i uplate !

 

Na upit pregled modula i ostali datumi !

 

 

 

POŽURITE JER BROJ MJESTA JE OGRANIČEN !

 

 

Nova adresa u centru Rijeke

Nalazimo se u novouređenom prostoru u centru grada — Ulica Nikola Tesla 1, I kat (preko puta glavnog ulaza u željeznički kolodvor). Parkirati ja najbolje na Benčiću.

Brojevi telefona:


dr. Silvija Zec Sambol  095/389 50 55
Darko Sambol, prof. psiholog i coach 091/251 83 84

 

E mail: darko.sambol@ri.t-com.hr

Upoznavanje samog sebe

Pitanje: Nalazim se u srednjim godinama života i kad se uspoređujem s drugim ljudima vidim da mnoge moje ideje koje sam imao nisu ostvarene, a neke nisu ni započete. Shvaćam da su drugi ljudi uspjeli srediti život materijalno i poslovno, a nisu bili sposobniji od mene. Pitam se gdje sam "kiksao" i imam li šansu za ispravak životnih pogrešaka?

Budite voljni učiniti prvi korak, ma kako malen on bio. Usredotočite se na činjenicu da ste voljni učiti. Dogodit će se čudo.

Vaše pitanje pogodno je započeti s prvom lekcijom koja će pomoći da analizirate svoje jake i slabe strane i koja će vam pomoći da ostvarite ono što želite.

Imati ideju i primjeniti je dvije su različite stvari. Svi mi imamo svoje jake i slabe strane koje nam mogu pomoći ili nas pak spriječiti u postizanju ciljeva i realiziranju planova. Neki od nas vjeruju da nemaju dovoljno jaku snagu volje i da nikada neće biti odlučni u postizanju onoga što žele. Drugi se boje neuspjeha ili imaju nedostatak samopouzdanja. Navest ću neke od uobičajenih prepreka ili klopki koje nam stoje na putu završavanja stvari ili samoostvarenja. 

  • Čekanje da se nešto dogodi – ovo se odnosi na mnoštvo stvari, kao npr. čekanje da netko drugi preuzme inicijativu ili odgovornost, dobitak na lotu ili čekanje da vaš partner preuzme vođenje stvari. Stvarnost je takva da što duže čekate, manje je izvjesno da ćete završiti neki posao ili projekt. Ipak, često je primamljivo odgoditi poslove prebacujući odgovornost na druge. Preuzimanje odgovornosti ključna je komponenta uspješne primjene projekta.
  • Ne znate što želite i ne postavljate ciljeve – od ranog djetinjstva govore nam o postignućima, idejama, težnjama i izazovima drugih ljudi. Rijetko nas se ohrabruje da razmišljamo o vlastitim postignućima, jakim i slabim stranama. Stoga ponekad može biti teško utvrditi što želimo i koji su nam prioriteti u životu. Neki od nas jednostavno vole živjeti od danas do sutra i imaju otpor prema postavljanju ciljeva, a ciljevi su ključni za djelotvornu primjenu projekata. Istraživanja pokazuju da više od 90 posto osoba koji postavljaju ciljeve, te ciljeve i realiziraju. 
  • Mislite kako trebate završiti cijeli projekt odjednom – ponekad sama veličina projekta može biti obeshrabrujuća i ostaviti dojam da je zadatak jednostavno pretežak. Razmišljanje o projektu kao o nekom ogromnom zadatku kojeg se ne može raščlaniti ponekad može uzrokovati naše odgađanje početka realizacije, ali isto tako nam može otežati da ustrajemo u svojoj motiviranosti jer nam se čini prevelikim.
  • Strah od neuspjeha i uspoređivanje s drugima – neki od nas razvijaju lažno vjerovanje kako moraju biti savršeni i kako je neuspjeh loša stvar. Većina nas, zapravo najbolje uči iz stvari koje su nam išle najlošije u životu. Upravo nas neuspjeh može naučiti vrijedne lekcije, a i dalje krivimo sami sebe kada stvari ne idu baš najbolje. Mislimo kako su drugi pametniji, bolje obrazovani, privlačniji ili ljubazniji od nas. Taj stalni proces uspoređivanje može smanjiti naš osjećaj vrijednosti i negativno djelovati na naše samopoštovanje.

Prvi korak u uspješnom provođenju projekta i poduzimanju promjena u našem životu jest upoznati sebe, svoje jake i slabe strane, svoje vještine i tipične uzorke ponašanja u različitim situacijama. Ovo je iznimno opširna tema i većini nas biti će potreban cijeli život da potpuno upoznamo sebe, ali postoje neke ključne stvari koje je važno znati o sebi kada želimo poduzeti promjene.

Nedostatak samopouzdanja u korijenu je mnogih problema u životu. Vjerojatno poznajete mnoge posljedice. Ljudi s niskim stupnjem samopouzdanja ne prekidaju nezdrave odnose, nezadovoljni su na poslu, uvjereni su u mnoge svoje tjelesne nedostatke, imaju problema sa zdravljem, vječne su žrtve... Varijante su beskonačne. Kako podići samopouzdanje i pomoći ljudima da postignu svoje ciljeve i težnje? Nužno je osvijestiti izvore rušenja samopouzdanja. Osvijestite činjenicu da je vaše nisko samopouzdanje, strahovi i svaka negativna misao uzrok nezadovoljstvu i negativnim događajima u vašem životu. Odlučite to promijeniti. Donijeti odluku da ćete promijeniti loše navike, negativno ponašanje i ograničavajuća vjerovanja važan je korak u promjeni. Omogućite svojoj kreativnosti i intuiciji da vam služi na tom putu.

Počnite voljeti i cijeniti sebe. Nagradite se za svaki pa i najmanji uspjeh i ostvarenje zadataka koje ste si zadali.

Budite spremni odgoditi zadovoljenje nagonskih potreba i uživajte u ostvarenjima koje će u vaš život donijeti dugoročnija zadovoljstva.

Vježbajte samodisciplinu. Nagradite se za svaki pa i najmanji uspjeh i u tome. Korak po korak razvit ćete samokontrolu i samodisciplinu, mijenjajući tako svoje "naučene" reakcije koje sabotiraju vašu sreću. 

Razmislite o onome u što vjerujete. Zamijenite ograničavajuća vjerovanja novim i pozitivnim. Okružite se pozitivnim ljudima i ne dozvolite da vas kritika drugih zaustavi ili omete u ostvarivanju vaših ciljeva.

 

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach

Suočite se s gubitkom posla

Pitanje: Nakon dvadeset godina rada u struci, ulaganja u sebe i velike požrtvovnosti da budem najbolja, ostala sam bez posla. Ne znam kako dalje, kako se suočiti  i prebroditi ovu ogromnu krizu u mom životu?

Odgovor: Posao, nekad, siguran za cijeli život, više nigdje ne postoji. Već smo navikli na stalna smanjenja broja zaposlenih, restrukturiranja poduzeća, rezanje troškova i sl. U tijeku karijere nekima će se dogoditi da promjene više od dvadeset radnih mjesta.

Ali iako sve to znamo svaki gubitak posla teško pada, te ostavlja svoje posljedice. Na gubitke se teško pripremiti. Trebalo bi unaprijed potpuno se preodgojiti, kako bi svaki gubitak posla shvaćali kao novi izazov, a ne stvarni gubitak, što je naravno mnogo lakše u zemljama gdje ne vlada velika nezaposlenost kao u Hrvatskoj.

 

Preispitajte sebe

Najvažnije je ne pomisliti kako nešto nije u redu s vama ili početi sumnjati u svoje sposobnosti. Poslodavci često znaju, kako bi sebe opravdali, navoditi upravo te razloge, iako oni u većini slučajeva nisu istiniti.

Pripremite se na pauzu. Rijetki su slučajevi da se posao pronađe u kraćem roku. Planirajte da ćete biti bez posla tri do šest mjeseci i nemojte dopustiti da vam obitelj ili prijatelji ruše samopouzdanje svojim primjedbama tipa "pa zar još nisi uspio, vidiš ni fakultet ne znači puno…" ili sličnim. Nemojte se osjećati loše zbog toga što ne možete slijediti njihove savjete i prijavljivati se na baš svaki natječaj jer "teška je situacija, a sad kada ste bez posla ne možete birati". Budete li se javljali na natječaje za posao koji vas ne zanima, naravno da nećete ni proći na razgovoru za posao, a to će vas baciti u dublju depresiju, jer ćete pomisliti kako ni najgluplje poslove ne možete dobiti. Javljajte se samo na natječaje za posao koji vas stvarno zanima.

 

Treba Vam oporavak

Zbog toga biste trebali nakon gubitka posla, a prije traženja novog proći kroz faze emotivnog oporavka, odnosno pomiriti se s promjenom. Baš kao i u ljubavnim vezama nakon prekida, morali biste preboljeti jedan, da biste otvoreno mogli tražiti novi. Traženje posla bez razumijevanja situacije i emotivnih posljedica umanjuje šanse za dobitak novog.

Oporavak se odnosi na mogućnost da s izazovom gledate na traženje novog posla bez da postanete ogorčeni okolnostima, zaslijepljeni negativnim emocijama ili da se osjećate poraženima. To znači da biste i bez posla morali pronaći sebe, realno utvrditi koliko novaca smijete trošiti, prihvatiti činjenicu da ćete određeno vrijeme biti "siromašniji", da ćete se morati odreći mnogih stvari, a da ipak negdje u međuvremenu nećete izgubiti sebe, nećete se odreći užitaka koji ne koštaju i prihvatiti gubitak posla kao izazov nakon kojeg ćete biti mudriji i snažniji. 

 

Koristite sve raspoložive strategije

Kada razmišljate o načinu izlaska iz krize, uvijek stanite i dobro razmislite o svojim odlukama, koristeći onoliko vremena koliko Vam treba. Odvojite vrijeme za kvalitetnu odluku, kvalitetnim upravljanjem vremenom i postavljanjem prioriteta. Pomoći će Vam metode i tehnike koje možete naučiti i razviti, ali i unaprijed pripremljene rezervne opcije.  Vi ste glavni i odgovorni za izlaz iz svoje krizne situacije. Ovo vrijedi čak i u situacijama kada netko drugi mora ponijeti dio tereta – ishod uvijek ovisi i o tome kako informirate, upravljate i nadgledate sve osobe uključene u proces.

Radite sa saznanjem da je, čak i u najboljoj situaciji na svijetu, uvijek moguće osmisliti i uvesti neka poboljšanja. Sve slabosti dobre situacije mogu postati uništavajući utezi u kriznoj situaciji.

Pouzdajte se u ljude koji Vas okružuju, recite im da trebate posao, budite otvoreni za nove ideje: sumnja u stavove ljudi oko Vas, onih koji su već prošli prvu liniju bojišnice krize nije uputna. Osluškujte, slušajte i sami tražite drugo ili treće mišljenje. U svakoj situaciji, ali i od svakoga, možete nešto naučiti.

 

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach

Roditeljstvo i posao

Pitanje: Moja supruga i ja zaposleni smo na vrlo zahtjevnim pozicijama i nemamo puno vremena za obiteljski život iako se maksimalno trudimo oko naše dvoje djece. Bilo bi nam interesantna informacija gdje bismo mogli više saznati o roditeljstvu i kako dobro odgajati djecu za budućnost, jer moramo priznati, iako smo oboje s fakultetskim titulama, ovaj segment nam je prilična nepoznanica.

“Roditeljstvo je težak posao, koji samo Vi možete dobro obaviti.” — Nepoznati autor

Odgovor: Biti roditelj istovremeno je i lako i teško, uznemirujuće i ispunjujuće, prekrasno... To je jedan od najvećih izazova s kojima se susrećemo u životu i upravo smo zato bogato nagrađeni kad smo u tome uspješni! Roditelji trebaju imati mnogo strpljenja i ljubavi, no isto tako trebaju znanja i vještine o podizanju djece. Unatoč tome ta znanja nitko nas ne podučava u školama! Roditelji su prisiljeni svoje vještine učiti kroz iskustvo, isprobavajući što je korisno, a što ne.

Uskladiti posao, vlastite potrebe i pritom dobro odgojiti dijete? Težak je to posao za svakog čovjeka, a osobito za današnjeg, prezaposlenog.

Prema istraživanjima, usklađivanje poslovnog i privatnog života problem je koji mori svakog drugog zaposlenika u Hrvatskoj. U današnjim uvjetima tržišta i konkurencije koja nikad nije bila veća, postoje samo dvije opcije: ili biti pobjednik na tržištu ili propasti. U takvom "neprijateljskom" okruženju, najviše stradaju zaposlenici u tvrtkama koji su u stalnom procjepu između karijere i obitelji, profesionalnog i privatnog života.

Premda se problem usklađivanja posla i privatnog života, osobito roditeljskih obveza smatra osobnim problemom zaposlenika, ako je radnik nezadovoljan, biti će neuspješan kako kod kuće, tako i na poslu. Tada to postaje i problem poslodavca.

Želimo li uspješne poslovne ljude u svojoj tvrtki, moramo ih poučiti kako da jednakom efikasnošću obavljaju svoj posao i vode uspješne živote – da postignu privatno-poslovnu ravnotežu.

 

Izazovi suvremenog roditeljstva

Brojne društvene promjene obilježavaju kontekst u kome se odvija suvremeno roditeljstvo i pred roditelje postavljaju nove izazove u ispunjavanju roditeljskih odgovornosti. Tako roditeljsku ulogu zahtjevnijom nego prije čine pritisci s različitih strana – od poslodavca, medija, javnih službi, drugih članova obitelji, do vlastitih očekivanja i uvjerenja.

Stoga se može zaključiti da je roditeljima dobrodošla stručna i profesionalna pomoć u najzahtjevnijem zadatku – odgoju vlastitog djeteta.

Efikasan način učenja o roditeljstvu nudi se kroz interaktivne radionice gdje se izmjenjuju iskustva, nude teorijske, znanstvene i stručne ideje o tome koji su važni sastojci dobrog roditeljstva a roditelji se doživljavaju kao partneri s kojima se surađuje kako bi nalazili svoje načine ispunjavanja roditeljskih odgovornosti na dobrobit djeteta i vlastito zadovoljstvo. Stručnjaci iz svojega osobnog i profesionalnog iskustva nude roditelju nove ideje na provjeru, za inspiraciju i orjentaciju te pružaju povratnu informaciju i podršku, a iz roditeljskih iskustava i reakcija uče i razvijaju vlastitu kompetenciju.

U radionicama se prolazi proces u kojem su pojedinci potaknuti da uče kako ostvariti što žele postići u svom životu, brže i lakše nego što bi se to dogodilo da kroz taj proces prolaze sami. Ali roditeljstvo ne podrazumijeva samo teškoće već i velike radosti kada smo uspješni.

Neke od korisnih tema koje se obrađuju kroz radionice za roditelje:  Ispitivanje i osvještavanje želja i potreba, ispitivanje djelotvornosti dosadašnjih obrazaca ponašanja,  djelotvorni i nedjelotvorni stilova roditeljstva, odgojno učinkovita komunikacija s djetetom, kako disciplinirati dijete, kako razviti samopoštovanje kod djeteta i dr. 

 

Pozitivnim roditeljstvom do kvalitetnih promjena

Učenjem o sebi i svojim obrascima ponašanja i roditeljstvu možemo mijenjati pogled na sebe, svoje dijete i svoju okolinu u kojoj živimo, a time mijenjamo i svoje akcije, ponašanje što neminovno dovodi do promjena reakcija drugih u odnosu na nas. Naime, mi smo sukreatori svoje roditeljske uloge koju stvaramo u prtnerstvu sa djetetom.

Želja za promjenom i zadovoljstvom te znatiželja, hrabrost, otvorenost su put za istraživanje i pronalaženje efikasnijih obrazaca ponašanja prema sebi, i svom djetetu. Sve to  vodi vas ka samoaktualizaciji, emancipaciji kao i realizaciji osobnih roditeljskih i profesionalnih ciljeva i vizija.

Završit ću ovaj tekst sa poznatim mislima još poznatijeg libanonskog pjesnika Kahlil Gibrana: "Vaša djeca nisu vaša djeca. Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas, i premda su s vama, ne pripadaju vama. Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli. Jer, oni imaju vlastite misli. Možete okućiti njihova tijela, ali ne i njihove duše, jer njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snovima."

 

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach

Pozitivne misli i emocije kao vodilja do životnog uspjeha

Pitanje: Molim da mi objasnite kakva je povezanost između misli, emocija i realiteta koji nas okruzuje. Da li zaista postoji neka "tajna veza"?

U suvremenoj psihologiji postoji jedan psihoterapijski pravac (KBT – kognitivno-bihevioralna terapija) koji objašnjava kako naše misli utječu na naš život i što možemo učiniti s ponašanjem da nam stvari krenu po zamišljenoj osi.

Evo kako taj zakon djeluje: sličnosti se privlače. Ako ste uzbuđeni, oduševljeni, ispunjeni strašću, sretni, radosni, prepuni poštovanja i obilja, tada odašiljete pozitivnu energiju. S druge strane, ako vam je dosadno, ako ste ispunjeni tjeskobom i stresom ili negodovanjem, ako ste ljuti ili tužni, tada odašiljete negativnu energiju. Zahvaljujući Zakonu privlačnosti, svemir će oduševljeno reagirati na obje vrste vibracija. On ne odlučuje što je bolje za vas, nego samo reagira na svaku energiju koju stvarate i donosi vam još više iste energije. Dobivate upravo ono što se odaslali. Što god mislite i osjećate u određenom trenutku, to je zapravo vaš zahtjev svemiru da vam pruži još više toga.

Budući da će vam vaše energetske vibracije privući energiju istih frekvencija, morate pripaziti da neprestano šaljete energiju, misli i osjećaje koji su u skladu s onim što želite biti i doživjeti. Vaše energetske frekvencije moraju biti usklađene s onim što u životu želite privući. Ako želite privući ljubav i radost,tada želite stvarati vibracijske frkvencije ljubavi i radosti.

“Život je igra s bumerangom. Naše nam se misli, djela i riječi prije ili poslije vraćaju s nevjerojatnom točnošću” — Florence Shinn

 

Vaše su emocije ključne

Vaše su emocije presudne u primjeni Zakona privlačnosti. Naučite ih osluškivati – važan su sustav povratnih unutarnjih informacija koje vam govore o intuitivnoj reakciji tijela na vibracijska stanja koja stvarate. Tu vibracijsku frekvenciju stvarate sa svim onim čemu poklanjate pažnju – mislima koje mislite, uvjerenjima o kojima razmišljate, televizijskom emisijom koju gledate, glazbom koju slušate, knjigom koju čitate, svim vrstama aktivnosti kojima se bavite.

Osjećaji su dio vašeg unutarnjeg sustava vodstva. Kad ste radosni imate osjećaj napredovanja, to jednostavno znači da ste na pravom putu, da vas ono o čemu poklanjate pažnju, misli koje mislite ili stvarate, ideje o kojima razmišljate i aktivnosti kojima se bavite aktivno pokreću u smjeru vaše svrhe, snova i želja.

Kad osjećate bijes, tugu, depresiju, beznadnost, bilo kakakv osjećaj koji u vama izaziva dojam tjelesnog stezanja, tada vaše misli i stvari kojima se bavite ne vode prema ostvarenju vaše svrhe, snova ili želja. To je povratna informacija da ste skrenuli s puta. Vaše vam emocije govore da je vrijeme za promjenu brzine. Govore vam da je vrijeme da počnete misliti na pozitivnije stvari, da promjenite kanal i temu razgovora te da se počnete baviti nečim drukčijim što će vam promjeniti energiju i probuditi u vama osjećaj radosti i napredovanja.

Budući da vaše vibracijsko stanje privlači ono što želite, najvažnije da vam emocije budu što pozitivnije. Održavajte emocije pozitivnim tako da osjećate radost, ljubav , sreću oduševljenje, olakšanje, ponos, poštovanje, opuštenost i vedrinu. Zapamtite, sličnosti se privlače. Privlačite ono što osjećate.

Zato se bavite stvarima zbog koih se dobro osjećate – neka vas ispune strast i oduševljenje prema životu!

 

Usredotočite se na pozitivno

Odašiljanje neodređenih signala svemiru i ljudima oko sebe ometa vašu sposobnost privlačenja i očitovanja na jasan i djelotvoran način. Primjerice: ako ste "protiv" nečega, zapravo to isto iznova stvarate. Stvarate još više onoga što želite ukloniti. Ako ste "protiv rata", ponovno razmislite. Ovdje je ključna riječ "rat", a dobit ćete upravo to i još više. Bolje je biti za "mir", svemir će primiti vibraciju "mira" i reagirati u skladu s njom.

Unesite tu jednostavnu promjenu u svoj život. Svjesno se potrudite promjeniti način na koji razmišljate i govorite te nemojte davati nepotrebnu energiju stvarima koje ne želite u svom životu. Kad god je to moguće, izbjegavajte sebe, svoje misli i emocije izlagati negativnim ljudima i utjecajima.

Evo nekoliko primjera kako negativne poruke zamjeniti pozitivnima: nemojte pomisliti "Ne želim zakasnit", nego pomislite "Želim stići na vrijeme." ili nemojte reći "Prestani toliko galamiti.", nego recite: "Molim te budi malo tiši."

Zapamtite: u svakom području života ostanite što više usredotočeni na ono što želite, a ne na ono što ne želite.

“Tajna psihičkog, mentalnog i tjelesnog zdravlja krije se u tome da ne oplakujete prošlost, ne brinete zbog budućnosti i ne očekujete nevolje, nego da u sadašnjem tenutku živite mudro.” — Buddha

 

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach

Pozitivna psihologija – uspjeti iz dana u dan

Pitanje: Tko od nas ne želi uspjeh? Možda vam se ovo pitanje čini čudno; ipak, većina ljudi koje poznajem do njega nikada neće doći. O njemu će sanjati, o njemu će govoriti. No većina nikada neće doživjeti uspjeh. To je šteta, a zašto je to tako?

"Nikad nećete promijeniti svoj život ako ne promijenite nešto što činite svaki dan. Tajna uspjeha počiva u svakodnevnici." — John C. Maxwell

Zato što većina ljudi ne razumije uspjeh. To nije lutrija. Nije dovoljno samo stati na putu do kuće, uplatiti loto i zatim čekati da vas uspjeh "pogodi". Niti je to mjesto na koje ćete dospjeti u nekom čarobnom životnom trenutku. Uspjeh nije odredište – to je svakodnevnica. Jedini način na koji ćete ga postići je taj da na tome radite iz dana u dan.

Da biste bili uspješni ne morate biti sretni ni bogati. Ali trebate znati ovo:

Vi ste ono što radite svaki dan.
Najprije vi oblikujete navike; zatim one oblikuju vas.
Navike uspjeha, jednako je tako jednostavno razviti, kao i navike neuspjeha.
Svakog se dana nalazite u procesu postojanja. Ovisno o tome čemu se posvećujete, postajete boljima ili lošijima.

 

Pet koraka do uspjeha

Odlučite svakodnevno rasti. Jedna od najvećih ljudskih grešaka je njihov krivi fokus. Uspjeh ne donosi ni stjecanje, ni dostignuća, ni promaknuća. On je rezultat rasta. Ako vaš cilj postane svakog dana pomalo rasti, ubrzo ćete vidjeti pozitivne rezultate.

Ne čekajte nadahnuće. Daleko dospijevaju samo oni koji sami sebe motiviraju i koji životu daju ono najbolje što imaju, bez obzira na to kako se osjećaju. Da biste uspjeli, morate ustrajati. 
Sanjajte o velikim stvarima. Ništa na svijetu ne može izmjeriti ljudske mogućnosti. Kad netko slijedi svoj cilj, daleko će nadmašiti svoja ograničenja. Naše su mogućnosti neograničene i neotkrivene. Čim razmišljate o ograničenjima, stvarate ih.

Odredite prioritete. Svi uspješni ljudi znaju upravljati svojim vremenom. Prije svega, znaju se organizirati. Svaka minuta planiranja uštedjet će vam dvije minute izvođenja. Izgubljeno vrijeme nikada nećete moći nadoknaditi, stoga svaki trenutak iskoristite najbolje što možete.

Odričite se radi uspinjanja. Ništa vrijedno ne dolazi bez žrtvovanja. Život je pun važnih trenutaka u kojima ćete morati mijenjati jednu stvar za neku drugu. Tada držite oči širom otvorene – i budite sigurni da mijenjate gore za bolje a ne obratno. 

Posvetite li se ostvarenju ovih koraka, stalno ćete rasti i postati uspješniji. To možda neće odmah svi primijetiti, ali vi svakako hoćete. Ne gubite nadu zbog toga. Samo nastavite – na kraju ćete uspjeti. I još nekoliko važnih savjeta za rad na sebi.

 

Jačajte vjeru u sebe, a odbacite strah

Uvijek držite do sebe jer ono što drugi misle o nama vrlo često je samo refleksija naših vlastitih prosudbi o sebi. No, pritom budite umjereni kako ta razmišljanja ne bi prešla u samoljublje! U svakom slučaju morate vjerovati u sebe jer vi "možete učiniti samo ono što uistinu mislite da možete"!

Nemojte se bojati aktivnosti. Zapamtite da i najdalje putovanje počinje prvim korakom. Kad pobijedite strahove i prestanete brinuti, vi stvarate prostor i samopouzdanje za napredak. Umjesto da se osjećaju poraženo ili paralizirano zbog straha, uspješni ga ljudi svladavaju i idu dalje!

Vaše su prilike takve kakve jesu i do sada su bile takve kakve su bile. Vrijeme je da se prestanete tužiti na sve oko sebe i tražiti krivce. Neka to bude stvar prošlosti, a vi otvorite novu stranicu!

 

Mijenjajte sebe i svoje okružje

Često nam jedan neuspjeh tako zamagli pogled da ne vidimo nove, možda još bolje mogućnosti. Ako vam se nešto ispriječi na putu, nemojte se ljutiti na sebe ili svoje bližnje. To ionako neće riješiti vaš problem. Time samo gubite energiju. Pronađite alternativu jer ona sigurno postoji! Pritom uvijek budite svjesni onoga što vam ne ide od ruke. Vjerojatno ste izvrsni u nečem drugom, pa zašto se ne biste posvetili tome.

 

"Prodajte" sebe

Na putu do uspjeha nemojte se bojati ljudi koji vas okružuju i njihove pomoći. Jednostavno budite neposredni i zatražite ono što želite. Zatražite pomoć, preporuku ili savjet od onih koji vam ih mogu dati. Ljudi to obično cijene i rado pomažu jer je divan osjećaj kad vas netko treba. No, nemojte uvijek čekati da vam nešto zatreba pa onda zaskočiti neku osobu. Izgradite odnose s ljudima prije nego vam zatreba njihova usluga. I ne budite škrti prema ljudima oko sebe, već davajte! Dajte ono što imate, bilo da je riječ o novcu, usluzi ili samo osmijehu. Sve se to stostruko vraća u životu! Naravno, nemojte to očekivati odmah. Budite strpljivi i nemojte zazirati od uspjeha sitnim koracima.

 

Budite jednostavni, pošteni, otvoreni, točni i zanimljivi...

...i postanite svjesni da samo vi držite kormilo vašeg života u svojoj ruci i da ćete isključivo samo vi jednog dana odgovarati za rezultate vašeg životnog putovanja. Pritom shvatite da vaš pravi život može početi baš u ovom trenutku i da je današnji dan prvi dan ostatka našeg života! 

 

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach

Poduzetnost i stvaranje utjecaja

Pitanje: Molim da mi objasnite koje su ključne varijable u poduzimanju prvih koraka za pokretanje unutarnje akcije i mobiliziranje vlastitih resursa za "uspjeh u životu".

Najprije se želim osvrnuti na Vaš navod o "uspjehu u životu", jer je to relativan pojam; za nekog je uspjeh materijalne prirode, za drugog obrazovne, duhovne... isto tako je važna inicijalna pozicija s koje osoba kreće (npr. mlad čovjek iz poduzetničke obitelji koja ima tradiciju poslovanja kroz dvije prethodne generacije sigurno će imati lakšu inicijalnu poziciju za "Uspjeh" u materijalnom smislu, nego isto tako mlad čovjek iz radničke obitelji). No u oba slučaja fokus je na dva ključna područja:

  1. Preuzimanje inicijative, zadržavanje pozitivnog stava i postavljanje ciljeva
  2. Utvrđivanje osoba od interesa i utjecaj na njih.

 

Inicijativa, pozitivan stav i ciljevi

Poduzetnost je vrsta ponašanja kakvu možemo odabrati kada smo u dodiru s drugim ljudima. To je i stanje uma koje odražava naše stavove, vrijednosti i samopoštovanje.

Poslužit ću se jednom metaforom: ako zamislimo glavicu luka, prerezanu kroz sredinu, tada je ponašanje vidljiva ljuska, vanjski sloj. Ispod ljuske postoje pak drugi slojevi koji predstavljaju različite sastavne djelove naše ličnosti, koji utječu na naše ponašanje. Ovdje se nalaze naše unutarnje misli i osjećaji, naši stavovi i uvjerenja i vrijednosti. Točno u sredini luka nalazi se naše samopoštovanje koje također igra ključnu ulogu u našem ponašanju. Kada smo u dodiru s drugim ljudima možemo odabrati između četiri mogućnosti u ponašanju: poduzetnost, agresivnost, pasivnost i manipulativno ponašanje. 

Poduzetnost –  poduzetno ponašanje podrazumijeva istinsko poštovanje prema osobama s kojima imamo dodir. Što smo više sposobni prihvatiti svoje pozitivne i negativne osobine ličnosti, postajemo sposobniji prihvatiti i tuđe. Nemamo potrebu podcjenjivati druge jer vjerujemo da drugi nisu odgovorni za naš uspjeh nego preuzimamo odgovornost za svoje odabire i ponašanja. Ako se vratimo na metaforu s lukom tada shvatimo da je poduzetnost ukorijenjena u visokoj razini samopoštovanja i to je ponašanje koje će nam najvjerojatnije omogućiti rezultate kakve želimo, iako nam ne jamči da ćemo uvijek dobiti ono što hoćemo. Poduzetnost uključuje kompromis i pregovaranje prema ishodu u kojem su svi dobitnici (win – win pozicija). 

Agresivnost – agresivno ponašanje je natjecateljsko, a implicitni i eksplicitni cilj je izaći kao pobjednik. Stoga, netko mora i izgubiti, a to se obično postiže podcjenjivanjem drugih ili gaženjem tuđih osjećaja, želja ili prava. Budući da ima vrlo malo istinskog samopoštovanja, agresivna osoba ne uzima u obzir stavove druge osobe. U strahu od napadaja bijesa agresivne osobe, drugi se ustručavaju izražavati osjećaje pred njom, ali zbog njezina ponašanja često je preziru.

Pasivnost – pasivni tip osobnosti vjeruje da je žrtva nepoštenja i nepravde, prepuštena na milost ili nemilost drugih ili sudbine. Ne želi odlučivati već mu se lakše povući i prepustiti drugima da donose odluke. Pasivnost također donosu prezir okoline koja u početku možda i želi pomoći, ali ubrzo počinje osjećati krivnju i zbunjenost, jer što god učini nije dovoljno. Pasivna osoba osjeća se frustrirano zbog vlastitog nedostatka snage volje i često je rezignirana. Prepušta se beznađu i samosažaljenju, a u slučaju sukoba bježi.

Manipulativno ponašanje – manipulacija uključuje zavaravanje samoga sebe i drugih. Vlastite potrebe zadovoljavaju se zaobilazno, tako da se izaziva osjećaj krivnje kod onih koji ne učine ono što mi želimo. Na površini, indirektno agresivni ili manipulativni karakter može ostavljati dojam kao da ima visoko mišljenje o drugima, ali može se osjetiti prikriveno negodovanje. Ipak, pokušaji da se stvar ispita ili raščisti dočekuje se s negiranjem, tako da ljudi na kraju osjećaju zbunjenost, zakinutost ili krivicu.

 

Koraci prema poduzetnosti

Kada smo stekli uvid o različitim tipologijama ponašanja, utvrdimo koji su koraci prema poduzetnosti. Biti poduzetan znači planirati i pripremiti svoje kratkoročne i dugoročne ciljeve. Čini se da to zahtijeva mnogo vremena ali može donijeti i vrijednu nagradu. Od poduzetne osobe se očekuje da: jasno izrazi što želi, ima pozitivan stav o svojim namjerama i preuzme inicijativu. Biti poduzetan nije uvijek lako i može oduzeti mnogo vremena i energije. To je, međutim, jedino ponašanje koje će izgraditi vaše samopoštovanje i pružiti vam najbolju mogućnost da uspješno utječete na druge. Stoga je taj dodatni napor koji treba uložiti dugoročno uglavnom isplativ. 

 

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach

Kako naći snagu i motivaciju volje

Pitanje: Možete li objasniti zašto se javljaju strahovi, nesigurnost, često i narušeno samopoštovanje kada se želim motivirati za neku važnu poslovnu ili životnu promjenu? 

 

Suočavanje s negativnim unutarnjim glasom

Faktor koji nas može sprečavati u nalaženju motivacije da uspijemo u svojim projektima negativni je unutarnji glas, koji se iznenada može pojaviti u našim mislima. Ovaj se glas obično pojavljuje kada se osjećamo ranjivo ili kada smo suočeni s posebno teškim izazovom. Ovaj unutarnji glas može biti kao rezultat vjerovanja koja smo prihvatili o samima sebi. U društvu postoji sklonost da nas se procjenjuje velikim dijelom prema tome u kojoj mjeri smo u skladu s relevantnim normama koje propisuje društvo. Nakon što smo usvojili standarde i vjerovanja onih koji nas procjenjuju, postupno počinjemo sami sebe opisivati u terminima koliko "odstupamo" od normi. Na primjer, možda kažemo sami sebi: "Možda i izgledam lijepo, ali nisam pametna." Prihvaćanje takve negativne poruke može narušiti naše samopouzdanje i smanjiti samopoštovanje.

Postoji još nekoliko tipičnih automatskih misli koji negativno djeluje na motivaciju i ne dozvole nam započeti nove akcije. Navesti ću samo neke od njih: Vršenje pritiska na samog sebe – "Moram", "Trebam", "Morao bih"; Stvaranje pretpostavki – "Ljudima se neću svidjeti ako…"; Katastrofiziranje – "Ako ne postavim pravo pitanje, neću ih impresionirati i neću dobiti taj posao."; Preuveličavanje – "Ovo je tako teško, ne mogu to nikako riješiti."

Korisno je shvatiti da su ove negativne poruke ono što zaista jesu – neprikladne, iracionalne i nerazumne. Kada ih postanete svjesni, počet ćete shvaćati na koji način sami možete kočiti vlastitu sposobnost za uspjeh.

Slijedeći put kad čujete svoj negativni unutarnji glas, izazovite ga- govori li on zaista nešto nepobitno i nerazumno? Pokušajte zamijeniti negativne poruke s pozitivnima, onima koje vam pružaju podršku. Ovaj proces izazivanja može vam omogućiti točnije sagledavanje samoga sebe i pomoći vam da povećate svoje samopoštovanje. 

 

Riskiranje i ovladavanje vlastitim strahovima

U bilo kojem trenutku tijekom novog projekta, možete se suočiti s donošenjem odluke ili ispunjavanjem zadatka koji uključuje neki rizik. Možda ćete morati donijeti neku odluku za koju znate da se neće svidjeti vašem prijatelju ili poslovnom partneru. Rizik je važan dio poduzimanja promjena i implementiranja projekata, a da bismo se mogli upustiti u rizik, trebamo se suočiti s vlastitim strahovima.

Ovladavanje vlastitim strahovima ključna je vještina na koju se treba osloniti kada poduzimate promjene. Mnogi se od nas boje promjena i, ako dozvolimo strahovima da nas kontroliraju, mogli bismo izgubiti uvid u razloge zbog kojih smo uopće odlučili poduzeti neku promjenu. Nije nam uvijek lako ovladati strahom i često nam je prva reakcija pobjeći od njih. Ipak, budite svjesni da se: prvo četiri od pet strahova nikad ne ostvari ostvari (kako pokazuju istraživanja) i drugo – dopustite si osjećati dozu straha jer je to dragocjeni indikator da ste na rubu promjene.

 

Iskorak iz zone sigurnosti

Naša zona sigurnosti područje je našeg života i posla u kojem možemo svakodnevno djelovati bez nelagode. Osjećamo se da imamo kontrolu i da možemo lako izaći na kraj s bilo kojom situacijom koja nam se nađe na putu. Djelovanje unutar osobne zone sigurnosti omogućava nam da stvari obavljamo samopouzdano i da maksimalno povećamo mogućnosti za svoj uspjeh.

Čim se želimo motivirati za neki novi projekt/promjenu događa se prijetnja da će nas nova situacija povući izvan naše zone sigurnosti. Često je naša prirodna reakcija da se vraćamo u zonu sigurnosti i gurnemo glavu u pijesak, uzaludno se nadajući da će ta situacija već nekako nestati. Ako se moramo suočiti s tom situacijom, svjesni smo da to znači određeno riskiranje, sa svim popratnim strahovima koje donosi taj rizik. Ipak, ako se želimo dalje razvijati i pomaknuti naprijed, ako želimo nešto promjeniti i biti uspješni, negdje duboko u sebi znamo da moramo gurnuti granice naše zone sigurnosti dalje, inače će nas početi stezati.    

Ključ za snagu volje jest u tome da zaista želite promijeniti stvari. Bez ovakve želje, bit ce teško naći dovoljno snage. Ako ne postoji snaga volje, tada je bolje uopće se ne upuštati u projekt. Ovo nije znak neuspjeha, nego iskreno priznanje  da taj trenutak možda nije najbolje vrijeme za poduzimanje promjena.

Za neke od nas, nalaženje dodatnih motivacijskih faktora nije lijek za nedostatak motivacije ili snage volje. Možda smo zaista željni promjene, ali zbog nekog razloga jednostavno ne možemo smoći dovoljno motivacije da se pokrenemo, ili vidimo kako naš zanos slabi kako projekt napreduje. Povećanje odvažnosti i snage volje jednako je jačanju mišića – što ih više koristite, to su jači. 

 

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach

Godišnji odmor – vrijeme za osobnu reviziju

Pitanje: Kako znati kada stvari ne idu dobro i što poduzeti?

Odgovor: Odogovriti ću kroz česte dvojbe koje se javljaju u odnosima, kod kuće ili na poslu; obzirom da je vrijeme godišnjih odmora pravi je trenutak napraviti rekapitulaciju proslog perioda, razmisliti o novim mogućnostima i donijeti odluke za razdoblje koje nas očekuje.

Važno je u svemu ostati svoj i stvoriti čvrstu spoznaju o tome kakvi ste vi kao jedinstveni pojedinac i kako pristupate svim životnim i poslovnim pitanjima. U trenutku kad spoznamo da vanjski utjecaji ne donose istinsku sreću, da je istinska sreća u nama samima, da se možemo mijenjati, tada možemo vjerovati da se puno toga u našim životima može promijeniti. Kamo god bili na godišnjem odmoru, odvojite nešto vremena samo za sebe (vjerujte, nitko Vam neće zamjeriti, zaslužili ste to!) – vrijeme za šetnju, meditaciju, provodeći vrijeme uz vašu omiljenu radnju ili opuštajuće plivanje u moru ili jednostavno uživajte u vlastitom društvu.

Upitajte se što uistinu želite. Ovo je nužan podatak, jer ne možete odlučiti dok ne znate. Napuštanje posla, organizacije ili odnosa je velik korak koji zaslužuje vašu najveću pozornost. Jednako tako, zaslužuju ju i ostale uključene strane.

Obratite pozornost na osjećaje u vlastitom tijelu. Kad donosimo velike odluke, potrebno nam je sudjelovanje svih dijelova nas samih. Logika, znanje i svjesnost nam pri tome uvelike pomažu, no njima je potrebna protuteža u vidu osjećaja u tijelu koji nam katkad ukazuju na ograničenja samih pravila, pretpostavki i logike. Kao što sam spomenuo, sazdani smo od mnogih sustava koji su u međusobnom odnosu, pa su nam svi oni potrebni kad se spremamo napustiti poznati teritorij i otisnuti se u budućnost.

Nemojte se zadovoljiti drugim najboljim rješenjem. Mnogi se ljudi boje postavljati zahtjeve, osjećaju da nisu dovoljno vrijedni ili vjeruju da samo iznimni ili vrlo sretni ljudi dobivaju ono što žele. Iz iskustva znamo da većina ljudi može dobiti većinu onoga što želi ako si dopusti spoznati što želi, provjeriti kolliko su ciljevi dohvatljivi i dobro oblikovani, te ako se ponašaju da to zaslužuju.

Oblikujte poticajnu budućnost i iskoristite ju za dobivanje dodatnih informacija. Iskoristite informacije kako biste lakše stvorili što moćniji i privlačniji imaginarnu budućnost jer snaga vaše mašte može stvoriti realističan i fascinantan svijet budućnosti u kojoj se osjećate jako dobro. Ako, poput mnogih ljudi, stvorite negativnu poticajnu budućnost (primjerice, očekivane katastrofe i neuspjehe koji vas plaše već danas), zbog čega nevoljko riskirate ili izbjegavate ono što se još nije dogodilo i što se možda nikada neće dogoditi možete upotrijebiti iste strategije ili vještine na suprotan način kako biste ublažili, smanjili, raspršili i odbacili takvu budućnost. Upotrijebite vaše najjače sustave predočavanja budućnosti, nacrtajte sheme (ako ste vizualni tip) ili koristite unutarnji dijalog kako bi donijeli najbolju odluku- sve to pomaže u stvaranju jasne vizije onoga što želite.

Upitajte se "Zašto ne?" – ovo je pitanje zapravo pogled na stvari iz totalno suprotnog kuta (Trebam li otići? Zašto bih to trebao učiniti? Bih li to mogao opravdati? Što bi se onda dogodilo?) kojima raskrinkavamo naše strahove, nedoumice i ograničavajuća uvjerenja. Zašto ne bih mogao imati bolji posao, bolji život, zgrabiti priliku za sreću, okončati nezadovoljavajuću trenutnu situaciju? Ovo je pitanje koje usmjerava na budućnost a ne prošlost; u korist novih otkrića, umjesto starih očekivanja; u korist mogućnosti, umjesto tmurne sigurnosti sadašnjeg trenutka.

Usudite se sanjati. Snovi idu puno dalje od onoga što znamo i što nas ograničava, oni unose maštu i nadu u naš život. Sanjarenjem se otvaraju nove mogućnosti i pronalaze rješenja koja nadilaze trenutni način razmišljanja. Snovi dolaze u mnogo oblika: u stvaranju vizija nade, sanjaranju ili snovima koji nam daju pravo na zamišljanje što bi bilo kad bi...

Vrijeme godišnjih odmora je vrijeme za vas, za vaše najdraže i trenutak kada treba podvući crtu; gdje sam, kuda idem i što mogu napraviti za sebe. Vjerujte da ste upravo vi kovač svoje sreće i da nitko ne može stati na put vašim snovima, a kada se spoji odmoreno tijelo, optimističan i vedar duh i dobro posložena logika i vizija osobne budućnosti – zaista to je dobitna kombinacija.

Želim Vam inspirirajuće ljeto i izvrstan novi početak najesen!

 

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach

Emocionalna inteligencija

Pitanje: Molim Vas psihološko objašnjenje često spominjane emocionalne inteligencije i zašto je ona važna u poslu i životu.

Odgovor: Emocije su neizbježan dio većine ljudskih aktivnosti. Sposobnosti zapažanja, izražavanja, razlikovanja, razumijevanja, a naročito upravljanja emocijama, olakšavaju pristup i rješavanje raznih problema s kojima je pojedinac suočen u životu. Navedene su sposobnosti objedinjene u konstruktu nazvanom emocionalna inteligencija koji ističe važnost ovih, dugo vremena zanemarivanih ljudskih osobina.

Postoji pet osnovnih emocionalnih i društvenih kompetencija:

  1. SAMOSVIJEST: znati što osjećamo u danom trenutku i realno procjenjivati vlastite sposobnosti 
  2. SAMOKONTROLA: nositi se sa svojim emocijama tako da one olakšavaju posao umjesto da nas ometaju u njemu; dobro se oporavljati od emocionalnih stresova.
  3. MOTIVACIJA: služiti se svojim najdubljim preferencijama kako bismo se poticali i usmjeravali prema svojim ciljevima, kako bismo preuzimali inicijativu 
  4. EMPATIJA: osjećati što ljudi osjećaju, biti kadri zauzeti njihovo gledište te njegovati osobne odnose i usklađenost s vrlo različitim ljudima.
  5. DRUŠTVENE VJEŠTINE: dobro se nositi s emocijama u odnosima i točno očitavati društvene situacije i mreže; stupati u interakcije; služiti se tim vještinama da bismo uvjeravali i predvodili, pregovarali i razrješavali sukobe te postigli suradnju i timski rad.

 

Emocije i suvremeni izazovi

Suvremenom kompanijom treba upravljati emocionalno zrela osoba, odnosno menadžer koji nadzire svoje osjećaje i vlada njima, pravilno postupa pod stresom, zna podnijeti i neuspjehe i razočaranja jer na svakom koraku svoga života računa  s neuspjehom, teškoćama i iskušenjima.

Naime, prema rezultatima istraživanja u gotovo pet stotina poduzeća, vladinih agencija i neprofitnih organizacija diljem svijeta, za uspjeh u poslu nisu više samo bitne inteligencija, naobrazba i stručnost menadžera, već je važnije umijeće kojim se nosi sa samim sobom, kao i s drugima. Kako se poslovni svijet mijenja, javljaju se i novi izazovi koji traže nove talente. Tako su najpoželjnije sposobnosti kod suvremenog menadžera komunikacijske vještine, međuljudske vještine (utjecanje na druge, a za to su potrebne empatija i društvene vještine tj. prepoznavanje emocija kod drugih, te upravljanje njihovim emocijama i motivacijom) i vladanje samim sobom (inicijativa, pouzdanost, ustrajnost, samopouzdanje, nagon za postignućem).  

 

Upravljanje vlastitim i tuđim emocijama

Emocionalna inteligencija pretpostavlja i sposobnost izazivanja i upravljanja tuđim emocijama. Primjere za to nalazimo kod vještih govornika koji izazivaju snažne reakcije kod publike. Klasični primjeri su impresivno istrenirani  menadžeri koji su do savršenstva naučili kako se ponašati u kojoj situaciji. Ipak, i među njima ima razlika u sposobnostima upravljanja tuđim emocijama jer oni sposobniji brže uče i prirodnije se ponašaju u zadanim situacijama.

Trgovački putnici također su primjer upravljanja tuđim emocijama zbog potrebe prikazivanje sebe i proizvoda koje prodaju u što boljem svjetlu. Iskusniji su naučili kako prići i zadobiti povjerenje ljudi, tako što su izgradili brojni repertoar načina upravljanja emocijama za svaku kategoriju potencijalnih kupaca.

Čak i savjetodavci čine kompromise i nisu uvijek pošteni prema klijentu, ako je to nužno za efikasnije rješavanje nastaloga problema. Međutim, sva takva ponašanja koja upravljanje emocijama koriste kao oruđe u svakodnevnom poslu, predstavljaju rizik za zdravlje. Poznat je sindrom sagorijevanja na poslu (burnout) koji se javlja kod osoba kojima je svakodnevni posao pomagati drugima.

 

Korištenje emocionalne inteligencije u životu

Fleksibilno planiranje bitna je sposobnost mijenjanja (smjenjivanja) raspoloženja. Osobe koje mogu brže jedno raspoloženje zamijeniti drugim, manje su pod utjecajem jednog sklopa razmišljanja u planiranju budućih aktivnosti, pa mogu sagledati veći broj mogućih ishoda.

Konačno, emocije osoba može koristiti da bi povećala motivaciju za obavljanje različitih važnih zadataka. Primjer za to je kada osoba svjesno pojačava anksioznost ili zamišlja kakve bi negativne posljedice imao neuspjeh u aktivnosti koju mora obaviti, što je motivira na bolji učinak.

Važno je naglasiti da osoba s pozitivnim stavovima prema životu kreira međuljudske odnose u kojima se ona sama, a i oni s kojima dolazi u kontakt, u njima osjećaju ugodno.

 

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach

Aktivni odmor i opuštanje – zbogom stresu!

Tko nikad nije osjetio da je pod stresom, pod nepodnošljivim teretom posla ili opsjednut bilo kojom vrstom zabrinutosti? Stres je, nažalost, jedan od najčešćih suputnika svakodnevnog života, što ga karakteriziraju napetost i premalo vremena za opuštanje u odnosu na potrebe našeg organizma.

Taj "tajanstveni" neprijatelj počesto ne dozvoljava da ga se potpuno upozna. Nije lako shvatiti da stres može imati i pozitivno djelovanje, uz pretpostavku da se ravnomjerno izmjenjuju razdoblja "opuštanja" s razdobljima "pritiska". S druge strane, nagomilani stres može djelovati izrazito loše na naš organizam, na naše organe, mijenjajući njihovo funkcioniranje toliko da se razviju prave bolesti. 

 

Što je stres?

Pozitivan stres omogućuje suočavanje s nepredvidivim okolnostima s maksimalnim sposobnostima. Nastaje, na primjer, u sklopu napetosti pred ispit na kojem se moramo pokazati u najboljem svjetlu ili kad moramo dokazivati svoje stavove u okruženju neistomišljenika. Njegovo djelovanje nije dugotrajno, pa nakon pozitivnog stresa mora uslijediti razdoblje opuštanja.

O negativnom stresu govori se kad reakcija na poticaje što izazivaju napetost, tjeskobu i bijes potraje duže vrijeme, bez razdoblja opuštanja. To je tipično stanje osoba koje neprestano rade i ne pomišljaju da bi se trebale odmoriti i opustiti. Na dugu stazu takav stres može napraviti velike štete na različitim organima, te izazvati pojavu neugodnih, pa i smrtonosnih bolesti (čir, infarkt, moždana kap).

 

Najrizičnije bolesti

Stres može biti faktor koji olakšava pojavu nekog poremećaja (pa se govori o "psihosomatskom" faktoru), zajedno s drugim čimbenicima (genetskim, ambijentalnim, prehrambenim).

  • Psihički poremećaji, kao gomilanje tjeskobe (što se očituje kao napad panike, duboka tuga i gubitak kontrole) i depresija. Biokemijske promjene što se u mozgu zbivaju tijekom razdoblja stresa, osobito pojačano stvaranje neuroprijenosnika, također su u osnovi ovih bolesti. 
  • Poremećaji probavnog sustava, dakle loša probava (osjećaj težine i boli u želucu), nadraženo crijevo (zatvori i proljevi) tipični su znaci. Mehanizam odgovora na stres, što se odražava na probavni sustav, povezan s djelovanjem hormona stresa (i povećanjem količine kiseline u želucu). 
  • Poremećaji rada srca, kao "kardio-nervoza" što se manifestira ubrzanim kucanjem srca (tahikardija) i povišenim krvnim tlakom ili boli u prsima. Uvijek se javlja nakon frustrirajućih doživljaja. Ravnoteža tvari što reguliraju kucanje srca uvelike ovisi o razini noradrenalina u krvi.
  • Poremećaji urogenitalnog sustava, kao smanjenje spolne želje, prijevremena ejakulacija i urinarni poremećaji (bolno ili često mokrenje). Stres može smanjiti razinu spolnih hormona.

Usprkos dramatično boljem standardu života nego prije samo nekoliko desetljeća, svakodnevni stres je barem podjednako prisutan, a mnogi bi rekli i prisutniji. Većini ljudi osnovne brige više nisu, kao u prošlosti, preživljavanje i osnovna fizička sigurnost, no ritam života gotovo da je svake godine sve brži, a obaveze sve složenije. Premda se većina ljudi ne mora brinuti hoće li preživjeti, a osnovna ljudska prava su koliko-toliko zagarantirana, sve je veći broj obaveza, želja, izvora frustracija, zadataka, zahtjeva i potrebnog znanja, životnih promjena, rizika te mogućnosti pogreške, s kojima se suočavamo svakodnevno.

 

Odmor uz opuštanje

Naša civilizacija nema tradiciju opuštanja i tihog vremena koje će pojedinac provoditi sam sa sobom. No, kako se naše znanje širi, a svjesnost o načinu na koji funkcioniramo povećava, važnost usporavanja i opuštanja postaje sve jasnija sve većem broju ljudi. Blagodati opuštanja ne možemo u potpunosti iskusiti pokušavamo li se opustiti samo povremeno, u trenucima povećanog stresa. Naravno, bolje je da tada prakticiramo opuštanje nego da ostanemo pod utjecajem stresa, no učinak će biti minimalan i kratkotrajan. Sposobnost opuštanja je vještina koja se razvija s vremenom i kroz vježbu, kao i mnoge druge vještine.

Odvajanjem vremena i stvaranjem redovite rutine opuštanja sve više navikavate tijelo i um da funkcioniraju na taj način, da se bolje nose kako sa slabijim svakodnevnim stresom, tako i sa povremenim snažnim stresnim situacijama. Možete naučiti da na stresne podražaje automatski reagirate pozitivnim uvjerenjima i poticajnim emocijama. Možete uvježbati svoj um da stresnu situaciju percipira realistično umjesto preuveličano te da održi osjećaj povjerenja u vlastitu snagu i sposobnosti. Tako povećavate svoj emocionalno-mentalni kapacitet i sposobnost prilagodbe situaciji.

Vježbajući opuštanje istovremeno vježbamo i svjesnost o svojim tjelesnim i emocionalnim procesima. Možemo povećati svoju sposobnost da percipiramo stresne reakcije u tijelu i emocijama i odmah reagiramo na njih na opuštajući način. Jedan od najčešćih izgovora za bilo što, a posebno za aktivnosti koje su manje uobičajene i ne donose konkretne, opipljive izvanjske rezultate, je: nemam vremena! To je rijetko točno. U stvarnosti se daleko češće radi o odgađanju, nedostatku motivacije ili nekvalitetnoj organizaciji vremena. Većina tehnika opuštanja ne zahtijeva više od 10–15 minuta. Poneke traže tek pokoju minutu tokom dana, mada pritom zahtijevaju češće prakticiranje.

Vrijeme koje mnogi ljudi doživljavaju idealnim, najčešće su jutarnji trenuci nakon buđenja i period prije odlaska na spavanje. Primjena tehnika opuštanja ujutro omogućuje nam da se pripremimo i skupimo energiju za radni dan, te u njega krenemo s pozitivnim temeljem dobrog emocionalnog stanja. Vježbanje navečer omogućuje nam da se oslobodimo nakupljene napetosti, lakše zaspimo i bolje spavamo, te se probudimo mnogo odmoreniji i s više energije nego obično. No dobro je iskoristiti i sve slobodne trenutke tokom dana: trenutke predaha i "praznog hoda" poput vožnje u autu (ako niste vozač) ili autobusu, hoda po ulici, čekanja u redu i slično. Mnoge tehnike opuštanja lake su i nezahtjevne te vam omogućuju da istovremeno budete prisutni i aktivni u vanjskoj situaciji.

 

Aktivni odmor nije uvijek obaveza

Možda se najveća prepreka okretanju aktivnom odmoru kao obliku odmora skriva iza činjenice da fizičku aktivnost doživljavamo kao obavezu. Takva zabluda prije svega proizlazi iz krivog shvaćanja fizičke aktivnosti. Fizičkom aktivnošću ne nazivamo samo vrijeme provedeno u teretani, fitness centru ili vrijeme koje dnevno provodite trčeći. Fizičkom aktivnošću mogu se nazvati puno jednostavnije i zabavnije aktivnosti.

Navodimo li se jednostavnom logikom da sjedenjem trošimo više kalorija, nego ležeći, a stojeći više, nego sjedeći i na kraju da daleko više kalorija sagorijeva hodajući, primjer jednostavnog i zabavnog oblika aktivnosti može biti najobičniji obilazak grada ili muzeja. Svaki novi grad koji odlučite posjetiti sigurno može ponuditi barem nekoliko kulturnih atrakcija koje se isplati vidjeti. Odlučite li se prošetati među njima, za svoje ćete tijelo učiniti više dobra, nego da ostanete u apartmanu čitati novine ili gledati televizor. Većina ljudi ljetni odmor odluči potražiti na moru. Biti na moru, a pogotovo u moru, najlakši je način bavljenja fizičkom aktivnošću. Tijekom plivanja aktivne su gotovo sve velike skupine mišića na vašem tijelu. Svi oni zajedno sagorijevaju veliku količinu energije, a vašem srcu itekako godi malo naprezanja. 

 

Koliko aktivnosti je dovoljno

U trenutku kad osjetite "glad za zrakom" i uvidite da usprkos pojačanom disanju i ubrzanom radu srca vaše tijelo treba još kisika, usporite i odmorite se. Ako ne osjećate jake bolove u nogama, nemojte stati, već se nastavite kretati laganim korakom. Dišite duboko i nemojte nastavljati sa daljnjom aktivnošću dok se ne uspori rad srca i dok disanje ne postane normalno. Dobra je vijest što ćete u većini slučajeva, prije nego što osjetite "glad za zrakom", osjetiti bol u mišićima, prije svega u nogama. Tu bol nemojte zanemariti. Ona je znak upozorenja da je vašem tijelu potreban odmor. I premda je vaš duh jak i želi nastaviti, slušajte svoje tijelo. Odmorite malo, pa tek tada nastavite dalje.

Ako ste na moru i tijekom plivanja na većoj udaljenosti od obale, osjetite jak umor ili iscrpljenost, nemojte paničariti, već se smireno okrenite na leđa i samo laganim pokretima rukama i nogama plutajte. Na taj način najlakše ćete se održavati na vodi i dobiti ćete dovoljno vremena za odmor prije povratka prema obali. 

 

Dobre strane aktivnog odmora

S aktivnog godišnjeg odmora kući biste mogli ponijeti i puno vrednije stvari. Jedna od tih jest navika bavljenja raznim oblicima aktivnosti. Godišnji odmor je idealna prilika za probuditi sportaša u vama. Sport, makar to bila i samo šetnja, bitan je segment zdravog načina življenja.

Sjedilački način života, koji se često naziva i modernim načinom života, sa sobom nosi niz problema. Počevši od problema sa srcem, krvnim žilama, preko križobolje pa sve do propadanja mentalnih aktivnosti- sve su to posljedice sjedilačkog načina života.

Umjerenom tjelesnom aktivnošću sve te probleme možemo spriječiti. Dovoljno je pola sata dnevno baviti se nekim oblikom tjelesne aktivnosti, koja će vaše srce natjerati da kuca malo brže i da pritom prodišete malo dublje, a vi ćete zadovoljiti svoju potrebu za dnevnom količinom umjerene tjelesne aktivnosti. Čak i najobičniji oblici aktivnosti poput šetnje ili čak i rad u vaše vrtu, može zadovoljiti kriterije umjerene tjelesne aktivnosti. Bitna odrednica takvog pogleda je da se ne zatvarate u svoja četiri zida i da ne provedete pola dana sjedeći ispred televizora i ne radeći ništa. 

 

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach

Prilagodba djeteta na jaslice

Za većinu djece jaslice predstavlja prvo odvajanje od roditelja, nepoznat prostor u kojem ga roditelj ostavlja nepoznatim ljudima. Prvo odvajanje za djecu predstavlja stres koji se manifestira kroz niz emocionalnih, tjelesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi kod procjene situacije kao opasne i/ili uznemiravajuće.

Kada bismo htjeli najkraće opisati kako se osjeća dijete koje prvi puta dolazi u jaslice, vjerojatno bi bilo dovoljno reći da se ono osjeća samo, izgubljeno i bespomoćno. Ono se mora prilagoditi nizu zahtjeva na koje još uvijek ne može odgovoriti. Većina djece ne može kontrolirati svoja emocionalna stanja, naročito ne strah i ljutnju.

Prvih dana boravka u jaslicama dijete može:

  • oštro protestirati 
  • svoju bespomoćnost izražavati nesretnim plačem i pasivnošću 
  • odbijati kontakt s odgajateljem, ili suprotno tome, biti potpuno orijentirano na njega 
  • čvrsto držati svoju dudu, bočicu, gazu (prijelazni objekt) 
  • odbijati hranu ili slabo jesti 
  • kratko i nemirno ili uopće neće spavati 
  • ljutnju, što ne može izmijeniti situaciju, izražavat će vrištanjem, zvanjem mame i tate, agresijom usmjerenom na drugu djecu, odgajatelje, stvari itd.

Prvi dani djetetovog boravka u jaslicama stresni su koliko za dijete, toliko i za članove njegove obitelji, te osobe koje će se njime profesionalno baviti.

Govorimo li u terminima teorije potreba onda bi mogli reći da ovoj djeci trebamo zadovoljiti potrebu za sigurnošću i pripadanjem. Zadatak jaslica je, dakle, osigurati sigurno i stabilno okružje, atmosferu u kojoj se razumiju, prihvaćaju i podržavaju djetetovi osjećaji. 

– Hoće li odgajatelj znati kako se brinuti za moje dijete? – Hoće li u meni vidjeti dobrog roditelja? – Hoće li razumjeti posebnosti i potrebe mog djeteta? – Hoće li voljeti moje dijete? - Hoće li djetetu biti dobro u vrtiću? Ne suočavaju li se roditelji sa stresom? Koje stresne reakcije možemo opaziti kod njih? Dugogodišnje iskustvo dopušta mi da govorimo o nekim tipičnim reakcijama roditelja kao što su napetost, suzdržanost pri ulasku u prostorije vrtića i pri komuniciranju s odgajateljima, dugo opraštanje od djeteta, često praćeno suzama (najčešće majke), zavirivanje kroz prozor, čvrsto grljenje djeteta pri ponovnom susretu, rastresenost itd.

 

Ponašanja roditelja koja će olakšati djetetovu prilagodbu na jaslice 

  • Pozitivan stav roditelja prema jaslicama/vrtiću 
  • Povjerenje u osobe koje će se u jaslicama/vrtiću brinuti za njegovo dijete 
  • Boravak s djetetom u jaslicama tijekom prvog dana 
  • Aktivno uključivanje roditelja u igru i aktivnosti u odgojnoj grupi. 
  • Redovito dovođenje djeteta u jaslice. Svakodnevnim dolaskom dijete uči slijed radnji (dolazak u jaslice – odlazak roditelja – boravak u jaslicama – povratak roditelja nakon određenog vremena 
  • Donijeti stvar uz koju je dijete emocionalno vezano (dudu, bočicu, gazu, dekicu, omiljenu igračku i sl.) i uz koju se može umiriti (tzv. prijelazni objekt)

Adaptacija djece traje određeni period. Kod starije djece to je nešto kraći period, kod mlađe duži. Budite spremni i strpljivi s djetetom taj period jer će dijete biti ljuto na vas i kod kuće - moguća je regresija u ponašanju (kada se dijete vrati nekim starim navikama - mokrenju u krevet, dudanju dude, sisanju palca, puzanju ako je već prohodalo)... Prilazite djetetu s razumijevanjem, jer je njemu taj period jako težak, uporno ga uvjeravajte da ga volite najviše na svijetu i da to što morate raditi ne znači da ga volite manje.

Nemojte u odgojiteljima gledati svoje "neprijatelje" – zasigurno ste ljubomorni što se ti ljudi mogu igrati sa vašim djetetom dok vi radite, ali odgajatelji su vaši partneri. Dogovarajte se, pitajte što vas zanima, sugerirajte kako pristupiti djetetu kada je u nekom neraspoloženju... 

I uvijek imajte na umu da vrtić i jaslice trebaju biti lijepo mjesto puno igre i zabave, i da će sve teškoće prilagodbe proći. Jedino je važno zadržati pozitivan stav spram jaslica, ali i sami spram sebe. Jer nijedan roditelj nije loš roditelj ako mora raditi. To što ostavljate svoje dijete u jaslicama da razvija nove vještine i znanja shvatite kao izazov, a ne kao kaznu.

 

Što možete napraviti prije polaska u jaslice ili vrtić?

  • privikavajte dijete, ukoliko ste u mogućnosti, na svoje povremene odlaske – neka ostane kod bake ili kod neke druge osobe ne nekoliko sati, kako bi shvatilo da to što vi   odlazite ne znači da se nećete vratiti;
  • pripremajte dijete od kuće na vrtić – prošećite se uz vrtić, pogledajte djecu koja se tamo igraju, govorite o vrtiću sa veseljem i iščekivanjem – ali to zaista i mislite. 
  • ukoliko je dijete manje, naučite ga jesti samostalno žlicom te piti iz čaše, kako bi bilo što samostalnije u vrtiću i što manje ovisilo o drugima;
  • vi se pripremite na situaciju da odgoj vašeg djeteta prepuštate u određenoj mjeri profesionalcima, tako da jedina osoba koja bude u stresu kod polaska u vrtić bude vaše dijete. Jer ako i vi prolazite teškoće pri razdvajanju od djeteta, tko će onda ostati pribran da pomogne djetetu u nošenju s njegovim emocijama straha, izgubljenosti i bespomoćnosti?

 

Uloga odgajatelja je važna

Treću kariku uspješne adaptacije djeteta na jaslice čine odgajatelji. Od njih se kao profesionalaca u ovom periodu očekuje mnogo toga:

  • da upozna roditelje i dijete
  • da upozna i zadovoljava individualne potrebe svakog djeteta
  • da bude prihvaćajući
  • da bude podržavajući; da daje podršku djetetu i roditeljima
  • da prati, promatra dijete i vodi bilješke
  • da planira i osmišljava prostor, igre, aktivnosti itd.

Korisno je roditeljima dati šansu da međusobno, u manjim grupama, upoznaju vrtić. Smisao takvih grupa prvenstveno je suportivan (podjela iskustava), ali i informativan (roditelji se međusobno upoznaju, detaljno se upoznaju sa specifičnostima života u vrtiću: ritam dana, krevetići, zdjelice, posteljina, garderobe, sanitarije, kuhinja itd.). 

 

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach

Najvažniji životni posao!?

Sigurno ste pomislili na završetak fakulteta, ili… kupovinu kuće iz snova s garažom, dvije kupaone, tri spavaće sobe, velikim dnevnim boravkom i pogledom na more… Možda ste pomislili na posao predsjednika Uprave, hm… važan posao.

Ali zaista, sve uloge u životu, poslove, stanove, automobile, čak i prijatelje – možete promjeniti! Jedina trajna, nepromjenjiva i doživotna uloga jest uloga roditelja.

“Roditeljstvo je težak posao, koji samo vi možete dobro obaviti.” — Nepoznat autor

Biti roditelj istovremeno je i lako i teško, uznemirujuće i ispunjujuće, prekrasno... To je jedan od najvećih izazova s kojima se susrećemo u životu i upravo smo zato bogato nagrađeni kad smo u tome uspješni! Roditelji trebaju imati mnogo strpljenja i ljubavi, no isto tako trebaju znanja i vještine o podizanju djece. Unatoč tome ta znanja nitko nas ne podučava u školama! Roditelji su prisiljeni svoje vještine učiti kroz iskustvo, isprobavajući što je korisno, a što ne.

Uskladiti posao, vlastite potrebe i pritom dobro odgojiti dijete? Težak je to posao za svakog čovjeka, a osobito za današnjeg, prezaposlenog.

Prema istraživanjima, usklađivanje poslovnog i privatnog života problem je koji mori svakog drugog zaposlenika u Hrvatskoj. U danjašnjim uvjetima tržišta i konkurencije koja nikad nije bila veća, postoje samo dvije opcije: ili biti pobjednik na tržištu ili propasti. U takvom "neprijateljskom" okruženju, najviše stradaju zaposlenici u tvrtkama koji su u stalnom procjepu između karijere i obitelji, profesionalnog i privatnog života.

Premda se problem usklađivanja posla i privatnog života, osobito roditeljskih obveza smatra osobnim problemom zaposlenika, ako je radnik nezadovoljan, biti će neuspješan kako kod kuće, tako i na poslu. Tada to postaje i problem poslodavca.

Želite li uspješne poslovne ljude u svojoj tvrtki, morate ih poučiti kako da jednakom efikasnošću obavljaju svoj posao i vode uspješne živote – da postignu privatno-poslovnu ravnotežu.

 

Suvremeno roditeljstvo

Suvremeno roditeljstvo obilježavaju mnoge promjene koje nisu postojale kad smo mi bili klinci. Zahtjevi su veći, slobodnog vremena sve manje, roditelji su preopterećeni, djedovi i bake žive daleko...

Stoga zaključujem da je roditeljima dobrodošla stručna i profesionalna pomoć u najzahtjevnijem zadatku – odgoju vlastitog djeteta.

Efikasan način učenja o roditeljstvu nudit ću kroz interaktivne radionice gdje se izmjenjuju iskustva, nude teorijske, znanstvene i stručne ideje o tome koji su važni sastojci dobrog roditeljstva. Važna je i podrška mamama i tatama da nisu osamljeni u problemima koji ih muči, dapače I drugi su prošli ono što se nama dešava i međusubno se slušamo i pomažemo. U radionicama se prolazi proces u kojem su pojedinci potaknuti da uče kako ostvariti što žele postići u svom životu, brže i lakše nego što bi se to dogodilo da kroz taj proces prolaze sami. Ali roditeljstvo ne podrazumijeva samo teškoće već i velike radosti kada smo uspješni.

 

Što kad se dijete dobro ponaša

Roditelji trebaju obraćati pozornost na dobro ponašanje i nagraditi ga (a ne samo kritizirati/kažnjavati nepoželjno ponašanje). Nagrade ne trebaju biti materijalne. Davanje pohvala ili privilegija kazuju djeci da uvažavamo njihov napor i pokušaje. Djeca će učiniti više zbog nagrade, nego što će nešto izbjegavati zbog straha od kazne. Upotrebljavajte pohvale za njih kao osobe ("Divan si") i pohvale za ono što rade ("Dobro si zakopčao gumbe").

Koristite i privilegije. Privilegije mogu biti dodatno vrijeme za gledanje televizije, kasniji
odlazak u krevet ili nešto drugo u čemu djeca uživaju. Privilegije nikad ne smiju uključivati osnovne djetetove potrebe, kao što su hrana, vrijeme provedeno s roditeljima, sigurnost,ljubav ili povjerenje.

 

Učenjem o roditeljstvu do kvalitetnih promjena

Želja za promjenom i zadovoljstvom te znatiželja, hrabrost i otvorenost su put za istraživanje i pronalaženje efikasnijih obrazaca ponašanja prema sebi, svom partneru i djetetu te vas vodi ka samoaktualizaciji, emancipaciji kao i realizaciji osobnih roditeljskih ciljeva i vizija.

Potrazimo zajedno odgovore na pitanja o najvažnijem životnom poslu!

 

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach

Kako mediji utječu na djecu

Djeca rastu i razvijaju se, a pritom na njih djeluju razni utjecaji iz okoline. Jačina utjecaja mijenja se s godinama i nizom okolnosti, a najveće značenje u djetetovu životu, od rođenja pa gotovo cijeloga života, imaju roditelji i obitelj. To značenje ne nestaje nego se samo smanjuje. Osim obitelji veliko značenje imaju prijatelji. To mogu biti djeca iz susjedstva, vrtića i škole. Prijatelji su djeci važni jer zajedno prolaze rast i razvoj i uz njih se lakše suočavaju s teškoćama odrastanja i učenja. Škola je vrlo važna jer tamo djeca uče, druže se s vršnjacima, ali i komuniciraju s mnogim drugimljudima, koji na neki način mogu utjecati na njih. Nakon škole značenje imaju i razne organizacije i klubovi kojima djeca pripadaju, a to mogu biti sportski klubovi, razne sekcije, pa i vjerske organizacije poput crkve.

Od najranijih dana djeca se susreću s medijima. Mediji su svuda, od roditeljskoga doma, automobila, ulice, trgovine i slično. Djeca rastu okružena medijima, a navikavanje na medije zbiva se brzo i neopazice. Još nije poznato koliko značenje imaju mediji u životima djece, ali ono se s godinama ne smanjuje.

 

Što su mediji zapravo?

Riječ medij latinskoga je podrijetla (lat. medius — srednji, u sredini), a u hrvatsko je nazivlje dospio iz engleske literature (eng. medium — sredina, srednji, sredstvo, element, medij). U kolokvijalnom jeziku izraz medij označava sredstvo prenošenja informacija ili sredstvo komuniciranja. Stručno rečeno, mediji su složeni pojam koji označava sustave javnog informiranja što služe za raspršivanje vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva. Masovni mediji (skraćeno masmediji) naziv je za medije široke potrošnje i široka opsega u koje pripadaju: internet, novine, radio i televizija...

Za internet kažemo da je svjetska komunikacijska mreža što znači da se na njemu sve odvija međusobnom komunikacijom. Kao što korisnici komuniciraju jedni s drugima putem elektronske pošte ili chata, tako i računala komuniciraju međusobno, što nam omogućuje posjećivanje stranica, slanje i primanje elektronske pošte i sve ostalo što radimo na internetu.

 

Učinci medijskog nasilja na djecu

Međunarodna istraživanja ne daju točan, egzaktan odgovor na pitanje: kako i u kolikoj mjeri medijsko nasilje utječe na djecu? No, znanstveni su rezultati – pa i za hrvatske medije – jasno pokazali da su scene nasilja zauzele vodeću ulogu i u vijestima, filmovima, računalnim igricama i glazbenim spotovima. Treba li nas onda čuditi sve veća pojava nasilja među djecom u proteklih dvadeset godina?

Dokazano je, naime, da nasilje prikazano putem interaktivnih medija (interneta, računala i video igrica) ima još jači utjecaj na djecu od pasivnih medija (televizija, filmovi). Upravo stoga brojne ustanove i organizacije osuđuju nasilne televizijske programe i video igrice. Smatraju da bi mediji trebali obrazovati djecu, proširivati njihova znanja, a ne prikazivanjem nasilja negativno utjecati na njihov razvoj i ponašanje. Takvi sadržaji mogu kod djece izazvati strah, agresiju, pasivnost – kako intelektualnu, tako i fizičku i psihičku. 

Stručnjaci ističu da internet briše društvene kočnice. Dopušta djeci da govore i čine stvari koje ne bi mogli napraviti u interakciji "licem u lice", i ona imaju osjećaj da neće morati odgovarati za takva ponašanja na način na koji  bi inače odgovarali za, primjerice, javno izrečene riječi. To im daje lažan osjećaj sigurnosti i moći.

U svijetu su više nego kod nas provedena brojna istraživanja o učincima medijskoga nasilja na djecu. Ona su dokazala da medijsko nasilje potiče strah i utječe na psihološke traume kod djece, uključujući tjeskobu, depresiju i posttraumatski stres. Djeca izložena medijskom nasilju smatraju da je svijet puno opasniji nego što uistinu jest. Znanstvenici su također došli do rezultata da će takva djeca tolerirati agresivno ponašanje u stvarnome svijetu u većoj mjeri od djece koja nisu bila izložena medijskom nasilju. Osim svega navedenoga, uočeni su i brojni drugi negativni učinci medijskog nasilja.

Tako djeca gledajući nasilje, postaju manje osjetljiva kao i ona koja pate od nasilja, te razvijaju pogrešne stavove o nasilju i gube suosjećanje prema žrtvi. Jednako tako, djeca postaju tolerantnija prema agresiji i ona im manje smeta, a i počinju gledati svijet kao nasilan i zloban, te se plaše da i sami ne postanu žrtvom. Djeca izložena nasilju i sama sve više iskazuju antisocijalno i agresivno ponašanje, pa tako i sama imaju potrebu za više nasilja tijekom igre. Zapravo, na taj način odnos između nasilja i agresije postaje cirkularan, pa djeca konfliktne situacije pokušavaju riješiti koristeći se nasiljem kao prihvatljivim i poželjnim. Kako žive u virtualnom svijetu, ne razvijaju optimalno emocionalnu inteligenciju ni samopouzdanje, a istraživanja su pokazala da im manjka kreativnosti, te im se povećava mogućnost razvoja depresije i nesigurnosti. Kod njih je, zapravo, prisutno nerazumijevanje pravoga značenja medijskoga nasilja, što dovodi do pogrešnoga zaključivanja, pa medijsko nasilje ima stalan utjecaj na navike i način života.

Zapamtite: vaša djeca mogu znati više od vas o tehnologiji, ali vi znate više o životu. Dopušteno vam je postaviti pravila i tražiti njihovo poštivanje. Vi ste još uvijek roditelj!

 

Dobre strane medija

Stvari nisu crno-bijele pa se svi dokazi koji naglašavaju negativnosti medija ne mogu generalizirati ni apsolutizirati. Mediji su i nastali da obogate našu zbilju i da nam olakšaju neke dijelove života u ubrzanom društvu u kojem živimo.

 

Informiranost

Prva je prednost medija što nam mogu približiti događaje i brzo nas informirati. Suvremeni čovjek ima opću potrebu za informacijama, jer mu pomažu u funkcioniranju društvenog života. Mediji nas informiraju najčešće putem vijesti, a svojim informacijama mogu aktivirati građanstvo. Iako je taj utjecaj medija vrlo važan nedovoljno je iskorišten.

 

Obrazovanje

S obzirom na brojnost nepismenih i nisko obrazovanih, može se govoriti o potrebi obrazovanja putem medija, jer je neosporno da mediji kulturno obogaćuju. U svojim programima mediji nude mnoštvo korisnih sadržaja. Utjecaj je medija u obrazovanju velik, pa se stoga u školi i nastavi primjenjuju određenimedijski sadržaji.

 

Zabava

Zabava nije uvijek loša. Ljudi se trebaju zabavljati, ali se ne smiju zatupljivati zabavom. Nije loše ako povremeno pogledamo film ili igramo računalne igre samo radi zabave. Loše je kad nas mediji bombardiraju nasiljem i krvlju, a ne sadržajima koji opuštaju ili smijehom.

Ono što je do danas dokazano jest da utjecaj masovnih medija ovisi o stupnju i načinu na koji ih primatelji koriste. Mediji utječu na ljude, ali primatelje ne treba tretirati kao žrtve medijskog utjecaja, nego kao osobe koje su u većoj ili manjoj mjeri sposobne biti aktivnim sudionicima medijskoga procesa.

 

Važna uloga roditelja

Važno je kod djece razvijati osobnu odgovornost za ispravno i pogrešno te ih educirati o korištenju interneta i drugih medija na siguran i odgovoran način. Jer, teorija o djetetu koje je kompetentno razumjeti što mu mediji prenose prečesto se koristi kao alibi da bi se odgovornosti oslobodili komunikatori, pošiljatelji programa i proizvođači. 

    
Kratki savjeti za roditelje:

  • Pronađite vremena za djecu. Nemojte koristiti internet i računalo umjesto dadilje. 
  • Ograničite korištenje računala na jedan ili dva sata dnevno (dobro je uvesti jasna pravila, primjerice nema računala prije škole, prije spavanje, za vrijeme obroka ili prije nego što je napravljena zadaća).
  • Stavite računalo na hodnik ili u dnevni boravak, ne u dječju sobu, tako da možete nadgledati djecu dok su na internetu i vidjeti koje stranice posjećuju.
  • Razgovarajte s djetetom o opasnosti interneta i poučite ga da ne daje osobne podatke ni fotografije na internetu te da ne dogovara susrete s nepoznatim ljudima.

 

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach

Emocionalna bliskosti u razvoju zdrave osobe

Uobičajeno je uvjerenje kako je ljubav roditelja prema djetetu instinktivna, biološki dana i kako se pojavljuje samim rođenjem djeteta. Očekuje se da roditelj uvijek i odmah mora voljeti dijete, pa ako neka mlada majka odmah ne osjeti bezgraničnu ljubav prema tek rođenom djetetu, sklona je vjerovati da nešto s njom nije u redu. U stvarnosti, rođenjem djeteta počinje proces u kojem se postupno razvija dugotrajna i stabilna emocionalna povezanost između djeteta i osobe koja se o njemu najviše brine. Taj proces oblikovanja emocionalne bliskosti, čiji se najvažniji dio događa u prvoj godini života djeteta, u svakodnevici nazivamo ljubav majke i djeteta. U stručnoj literaturi to je tzv. "emocionalna privrženosti" ili attachment.

Budući da je majka najčešća osoba uz dijete u tom najranijem odnosu s njim, u daljem tekstu govorit ćemo o majci, iako to može biti i otac, baka ili netko drugi tko je najviše uz dijete.

 

Važnost prve godine

Snažna emocionalna privrženost i komunikacija djeteta i majke najintenzivnije se razvija u prvoj godini. Smatra se da kako dijete ima potrebu za takvim odnosom koji je evolutivnog podrijetla i dio je sustava za preživljavanje. Dojenče koje je u svojoj nezrelosti nezaštićeno i bespomoćno ima više izgleda za preživljavanje ako je zaštićeno blizinom jedne osobe. Odvajanje od te osobe izaziva u djeteta snažan strah.

Strah od odvajanja prvi se put pojavljuje u dobi od 6 do 8 mjeseci i najjače je izražen do 18. mjeseca. Strah je ujedno i pokazatelj da je dijete uspostavilo tu važnu emocionalnu bliskost s jednom osobom. Za dijete je važno da je uz njega jedna ista, smirena, stabilna i osjetljiva osoba koja će moći odgovoriti na njegove potrebe i pružiti mu sigurnost i ljubav. Ako toga nema, dojenče i malo dijete slabije će se razvijati, ne samo osjetilno već i intelektualno i fizički. Kasnije će prohodati i progovoriti, bit će lošijeg zdravlja. Istraživanja pokazuju da je fizičko zdravlje u djetinjstvu i odrasloj dobi ovisno o emocionalnoj sigurnosti koju nam je pružala okolina u prvim godinama života.

Hoće li dijete doživjeti ljubav i sigurnost, ovisi o različitim okolnostima:

  1. Neke se tiču samog djeteta, njegova zdravlja i temperamenta. Lako odgojiva mala djeca s prirodno dobrim ritmom spavanja i hranjenja, smirena, zadovoljna i zdrava imaju više izgleda za dobru emocionalnu vezu s majkom. Djeca se razlikuju prema:
    – plakanju – neka djeca često i dugo plaču, dok su druga smirena i rijetko zaplaču
    – tješenju – neka su djeca neutješna, teško ih je smiriti, dok druga brzo reagiraju na tješenje
    – sisanju – dojenje je za neku djecu najveći užitak od prvog trenutka, dok drugu ne možemo naviknuti na dojenje
    – osjetljivosti na stimulaciju – dojenčad ponekad može biti preosjetljiva na stimulaciju iz okoline (zvuk, svjetlost); neka su djeca toliko osjetljiva i posebna da bi se trebala roditi s "uputama za upotrebu"; takvu dojenčad majke intuitivno zaštićuju pa se ponekad čini da su ih razmazile
    – maženju – neka se djeca vole maziti dok druga ne uživaju u tome
    – doživljaju gladi – dok neka djeca imaju dobar tek, druga odbijaju hranu, jedu neredovito, povraćaju i sl.
  2. Najvažnija je osjetljivost majke za potrebe dojenčeta, njezina senzibilnost, sposobnost da prepozna signale svog djeteta, brzo spoznavanje kako ono plače kad je gladno, kad ga boli ili kad želi bliskost.
  3. Majčinsko iskustvo vještine njegovanja koje se može naučiti: majka zna što je djetetu u kojoj dobi potrebno i što treba poduzeti u različitim situacijama.
  4. Iznimno su važni međusobni odnosi majke i oca te očevi osjećaji prema djetetu, koji u velikoj mjeri utječu na kvalitetu majčinske uloge. Neka istraživanja pokazuju da je očeva želja za djetetom vrlo važna. 
  5. Odnos majke i djeteta ovisiti o cjelokupnom obiteljskom kontekstu, o tome koliko se majka osjeća sigurnom, zbrinutom i zaštićenom u obitelji i društvu.
  6. Važne su društvene okolnosti u kojima majka i dijete žive, pruža li društvo majci osjećaj sigurnosti, ima li mogućnost izbora i odlučivanja želi li i može li sigurno i smireno provesti prve godine uz dijete ili želi neko drugo rješenje. Iskustvo pokazuje da nikakve prisile nisu dobre. Ako je majka u okolnostima koje su joj preteške, ona može imati odbijajuće i agresivne osjećaje prema svom djetetu. To je jedna od tabu tema. A upravo u toj situaciji majci treba razumijevanje, podrška i pomoć obitelji i stručne osobe, osobe kojoj će moći izraziti svoje osjećaje i misli bez osude. Tu je presudna uloga oca i šire obitelji koja će strpljivo i s razumijevanjem podržavati odnos majke i djeteta.

Ljubav i sigurnost koju dijete doživljava u najranijem djetinjstvu važan je preduvjet za kasniji razvoj normalne i zdrave ličnosti. U tom najranijem emocionalnom odnosu oblikuju se i osnovne osobine ličnosti koje se poslije teško mijenjaju. Od tih iskustava dobrim dijelom ovisi koliko će dijete biti sposobno za ljubav kad odraste i kako će doživljavati sebe i svijet oko sebe (tzv. bazična slika svijeta); hoće li smatrati da je ono dobro i zaslužuje ljubav drugih ljudi ili je ne zaslužuje; je li svijet oko njega dobar i spreman pomoći kad je to potrebno. O tim prvim kontaktima s okolinom dobrim dijelom ovisi koliko će poslije u djetinjstvu i odrasloj dobi vjerovati u sebe i druge ljude i biti sposobno postići u životu ono što želi i što ga usrećuje.

Ljubav i sigurnost stečeni u prvim godinama učinkovita su preventiva kasnijih poremećaja: smetnji u ponašanju, delinkvencije, ovisnosti, nasilja i zlostavljanja i drugih zala modernog doba od kojih strepe roditelji. Razvoj moždanih struktura i način podizanja djece u najranijoj dobi tijesno su povezani.

 

Komunikacija s djetetom

Svojom ljubavlju, emocionalnom toplinom, svojim ponašanjem, njegovanjem, milovanjem, nježnošću stvarate osjećaj sigurnosti u djeteta i gradite njegovo samopoštovanje i vjeru u sebe, ali i u okolinu i druge ljude.

To je način kako razvijate emocionalnu privrženost – proces u kojem vi i vaše dijete zajedno rastete povezani jedno s drugim. Sigurna emocionalna povezanost s jednom osobom u prvoj godini života bitna je za izgradnju samopoštovanja. Ništa u životu nije važnije od spoznaje da vas vole bezuvjetno. ("Ja sam dobar, ja vrijedim i mene vole bez obzira na uspjehe i rezultate"). To vam pomaže da i sami sebe bezuvjetno volite, da pohvale i kritike prihvaćate na način koji bitno ne mijenja vaš osjećaj o vlastitoj vrijednosti. Dojenče doživljava ljubav i naklonost u svakom trenutku; hranjenjem, njegovanjem, tepanjem, pjevušenjem, igranjem, milovanjem, masažom. I zato je iznimno važno smireno i nježno pristupati djetetu kad ga nosimo, hranimo, previjamo, tepamo mu i igramo se s njim.

Dojenče doživljava ljubav i drugim osjetilima: sluhom i vidom. Ako se nježno pjevuši i priča, to mu vrlo godi. Već u prvoj godini s djetetom se možemo igrati. Ako se približimo licem, dijete već u prvom mjesecu gleda u ljude, u drugom se smješka, u trećem ispušta glasove, sluša, prestaje plakati kad se majka približi.

Većina roditelja ima dobar osjećaj za svoje dijete, intuitivno osjeća što treba učiniti. Zato kad ste u dilemi učinite ono što spontano osjećate. Ponekad se morate i žrtvovati (roditelji neke djece i češće), ali ako možete birati, svedite žrtvu na najmanju moguću mjeru – radije izaberite nešto u čemu uživate: igrajte se ili pjevajte, pričajte ili na druge načine komunicirajte s djetetom, ali komunicirajte jer je to za zdravo odrastanje najvažnije.

 

AUTOR
Mr. sc. Darko Sambol, MBA, prof. psiholog
Business & Life Coach